TRGOVINA LJUDIMA, PROBLEM SVJETSKIH RAZMJERA
Evropska komisija je na preporuke Evropskog parlamenta, 18. oktobar proglasila Evropskim danom borbe protiv trgovine ljudima.
„Trgovina ljudima, posebno ženama i djecom je problem svjetskih razmjera koji pogađa sve zemlje, bez obzira na društvene, političke ili ekonomske prilike koje vladaju u njima. Izvršenje ovog krivičnog djela u većem broju slučajeva podrazumijeva organizovanu kriminogenu strukturu i više povezanih krivičnih djela (korupcija, pranje novca, i sl.). Ovaj fenomen, obuhvatajući faze vrbovanja, transporta i eksploatacije žrtava, u svojim različitim oblicima dešava se na teritoriji zemalja porijekla, tranzita i krajnjeg odredišta. Žene, djeca i muškarci koji su žrtve trgovine ljudima podvrgavaju se raznovrsnim oblicima zlostavljanja i iskorišćavanja kojima se povrjeđuju njihova osnovna ljudska prava.
Trgovina ljudima je višeslojan, kompleksan i dinamičan društveni fenomen kojeg karakteriše prikrivenost. Zato je teško sa preciznošću govoriti o brojkama u smislu procjene obima ovog fenomena, ali je veoma važno analizirati dostupne podatke u cilju razumijevanja trendova i novina u načinima i oblicima ispoljavanja ove pojave i kreiranja adekvatnih odgovora. Na globalnom nivou u posljednjih 13 godina identifikovano je oko 225 000 žrtava trgovine ljudima. Od toga 50% su bile žene, 21% muškarci, dok su 29% bila djeca (7% dječaci i 21% djevojčice). Žene i djevojčice su najčešće bile identifikovane kao žrtve seksualne, manje radne eksploatacije, dok je kod muškaraca i dječaka situacija obrnuta. Međutim, prisutni su i ostali oblici iskorišćavanja, poput eksploatacije djece u svrhu prosjačenja, vršenja kriminalne aktivnosti kao i korišćenje djece u oružanim sukobima. Na nivou Evrposke unije, u periodu 2015-2016. godine registrovano je oko 20.532 žrtava trgovine ljudima, od čega su gotovo četvrtina (23%) djeca. Dominantan oblik eksploatacije je seksualna 65%, potom radna eksploatacija 15%, dok je u gotovo 20% slučajeva bilo riječi o drugim oblicima eksploatacije (trgovina radi prisilnih brakova, prisilnog prosjačenja, prisilnog kriminala itd). Sve je veći broj žrtava koje su prisiljene na lažne ili prisilne brakove s državljanima trećih zemalja kako bi se regulisao njihov boravak.
Ostale nove pojave uključuju slučajeve krijumčarenja trudnica u svrhu prodaje novorođenčadi, trgovinu organima ili ljudskim tkivom. Žrtve trgovaca ljudima sve češće su osobe s poteškoćama u razvoju i sa tjelesnim invaliditetom. Zabilježeno je da je migrantska kriza povećala rizike od trgovine ljudima.
Crna Gora je veoma rano pristupila izgradnji sistema suzbijanja trgovine ljudima i u tu svrhu ratifikovala najvažnije međunarodne dokumente na ovom planu: Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudima, posebno ženama i djecom, Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i vazduhom, Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, Fakultativni protokol o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji, Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju trgovine ljudima, Konvenciju Savjeta Evrope o suzbijanju i sprečavanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija), Međunarodnu konvenciju o eliminaciji svih oblika nasilja nad ženama (CEDAW)[1]“.
[1] Strategija razvoja za borbu protiv trgovine ljudima 2019-2024. godine
