Pročitaj više …

Pročitaj više …

Da bi zaustavili i spriječili zlostavljanje djece, neophodno je da prepoznamo signale/znakove nasilja, a zatim i da advekvatno reagujemo. Zabrinjavajuć je podatak da je velik broj roditelja, do samo nekoliko godina unazad, smatrao da je tjelesno kažnjavanje djece prihvatljivo te da vikanje na djete ne predstavlja nasilje.

2018.godine UNICEF je došao do podatka da čak 

autor Kijanović Strahinja u svom članku "Prepoznavanje zlostavaljanje djece" ističe  da "osim rada na nivou praktičarâ/profesionalaca, koji su izuzetno važna karika kada je u pitanju borba protiv zlostavljanja djece, moraju postojati i “šire” strategije."

UVOD

Predstavljajući temu od izuzetne važnosti za mnoge oblasti, uključujući osim  zdravstva i socijalnog rada i druge praktičare humanitarnih nauka, zlostavljanje djece jedno je od “vječito otvorenih pitanja”. Pod ovime se podrazumijeva zadatak, svih onih koji se sa slučajevima zlostavljanja djece mogu susresti, da ove slučajeve prepoznaju, spriječe i pruže tretman, a poželjno je i uključe skrining kao uobičajeni dio pristupa radu sa djecom. Ne treba dozvoliti da, to što je ove zadatke lako pobrojati dovede do utiska kako se oni mogu sa jednakom lakoćom (ili rutinom) i obavljati. Prije nego se upustimo u razmatranje skrininga i prepoznavanje zlostavljanja, kao glavnih tema ovog rada, korisno je preciznije definisati ovaj termin.

Pročitaj više …

Cilj ovog rada je da prikaže kompleksnost psihologije starenja i u odnosu na to ukaže na potrebe i dalje djelovanje. Starenje kao proces koji traje tokom cijelog života treba posmatrati kroz više dimenzija, uz uključivanje konteksta u okviru kojeg se proces odvija. Biološka, socijalna i psihološka dimenzija već ukazuju na značajne teme za rad sa starijima.

U svijetlu biološke dimenzije psiholozi i drugi stručni radnici koji pružaju podršku starijima treba da razmišljaju o sledećim temama: bolest, gubitak funkcionalne sposobnosti, gubitak kontrole, zavisnost od drugih, bespomoćnost, prihvatanje svih unutrašnjih i spoljašnjih promjena. Što duže ljudi žive postoji veća vjerovatnoća da će oboljeti od neke teške bolesti. U Crnoj Gori, najveći dio podrške, brige i njege oboljelim starijim osobama pružaju njihovi članovi porodice. 

Psihološka dimenzija implicira da je starost vrijeme sumiranja ostvarenih uspjeha tj. neuspjeha, te da emocije i stav tj. reakcija na starenje može biti različita. Od ostvarenih, zadovoljnih, mudrih, ljubaznih starijih do onih koji su neraspoloženi, nezadovoljni, osjećaju krivicu, promašenost života itd. Kod psihološke dimenzije vodi se računa o dvije jako važne teme koje su usko povezane i odnose se na gubitak bliskih ljudi, kao i na pojavu straha od sopstvene bolesti i smrti. 

U odnosu na socijalnu dimenziju u radu sa starijima važno je obraditi sledeće teme: penzionisanje, slobodno vrijeme, struktura, snaga i funkcija socijalne mreže, gubitak značajnih uloga, prihvatanje promjena, usamljenost itd. Za ovu dimenziju važna su dva konteksta, profesionalni i učešće u zajednici. Potrebno je da postoje udruženja i okupljanja starijih kao i njihovo zajedničko kvalitetno osmišljeno vrijeme tokom kojeg će biti okupirani. U Crnoj Gori ima dosta prostora za uvođenje inovativnih usluga podrške u zajednici koje bi omogućile povezivanje generacija, samim tim promovisale međugeneracijsku solidarnost i saradnju.

Pročitaj više …